Svi smo nebrojeno puta naišli na neke liste knjiga koje se moraju pročitati. Ne znamo ko pravi te liste niti zašto moramo da čitamo te knjige, ali nekako svi u momentu osjetimo da vjerovatno nismo dovoljno obrazovani ako nismo pročitali djela koja su navedena. Na takvim listama se obično nalaze klasici poput Dostojevskog, Tolstoja, Orvela, Džojsa, Virdžinije Vulf, Šekspira, Servantesa, Igoa i sl. Pa, postoje li knjige koje morate pročitati?
Naravno da je svaki ljubitelj književnosti pročitao ili bar pokušao da čita velika djela navedenih književnika, ali nametati djelo kao nešto što se mora pročitati jer je to onda mjerilo našeg obrazovanje je pomalo glupo i uskogrudo. Umjetnost sama po sebi nekima jednostavno nije zanimljiva, a i onima kojima jeste ne treba ograničavati ukus, niti poturati nešto kao nužno.
Naši ukusi su različiti, naša pažnja se razlikuje, naša osjećanja u određenom momentu ne mogu da se nađu na istoj talasnoj dužini sa određenim djelom, stil određenih autora nam jednostavno ne leži, nije nam razumljiv ili ga jednostavno smatramo lošim (čak iako ga cijeli svijet proglašava dobrim i značajnim). To je u redu. Beletristika nije udžbenik (iako može da bude).
Onaj ko nije pročitao djela poput “Zločina i kazne” ili “Sto godina samoće” će možda ostati uskraćen za svu ljepotu i mudrost koja se nalazi u ovim djelima, ali ljude definitivno ne treba posmatrati kroz prizmu pročitanih klasika. I svaki revnosan čitalac lijepe književnosti će sigurno na takvim listama knjiga koje “mora da pročita” pronaći neke koje nije pročitao i jednostavno zna da nikada neće. To ga ne čini manje načitanim.
Ono što Littera preporučuje svakome ko ipak voli da čita, ali ne voli beletristiku, su naslovi u nastavku teksta. Zašto čitati baš ove knjige? Prvi logičan odgovor bi bio: zato što su bestseleri. Ali ono što se dobro prodaje nije nužno i kvalitetno. Ove knjige će vam pomoći da bolje shvatite sebe i svijet oko sebe. Autori su psihijatri i ljudi sa mnogo iskustva, životnog i poslovnog.
Viktor Frankl “Zašto se niste ubili”
Frankl je jedan od najznačajnijih psihijatara 20. vijeka. U svojim knjigama, osim što dijeli svoje široko znanje o ljudskoj psihologiji, on dijeli sa čitaocima i svoje iskustvo boravka u koncentracionom logoru Aušvic. Frankl je tragao za onim za čim traga svaki čovjek na ovoj planeti – za smislom! Ako je čovjek koji je preživio Holokaust u kome je izgubio kompletnu porodicu mogao da pronađe smisao života, sigurno može pomoći i nama da ga pronađemo.
Skot Pek “Put kojim se ređe ide”
Još jedna knjiga koja zaslužuje da se iščitava iz godine u godinu i koja je isto tako djelo jednog psihijatra. Skot Pek je svoje dugogodišnje iskustvo sa pacijentima odlučio da podijeli u ovoj knjizi koja je vanvremenska. Otkrivanje sopstvenog identiteta, ukazivanje na greške koje činimo i pritom krivimo druge ljude i okolnosti, svrha bola u našem životu i ljubavni odnosi su same neke od stvari koje nam ova dragocjena knjiga pojašnjava.
Dejl Karnegi “Kako zadobiti prijatelje i uticati na ljude”
Karnegi se čita sa olovkom i papirom. Ili se čita svake godine po jednom. Ovaj pisac je godinama držao predavanja o tome kako komunicirati sa ljudima tako da dobiješ ono što želiš. Ovdje ne pričamo o manifestovanju i drugim šupljim pričama, već o sticanju vještina komunikacije. Kako zadobiti svakog pregovarača, kako prodati proizvod, kako slušati druge ljude, kako brzo zadobiti nečiju naklonost (bez manipulacije)? Ova knjiga je dragulj za svakog čovjeka, jer nam je svima vještina komunikacije svakodnevno potrebna, zar ne?
I ove knjige se često nalaze na mnogim tzv. “knjige koje morate pročitati” listama, a mi vam samo savjetujemo da pokušate, naučićete mnogo. Ipak, vraćamo se na početak: ne postoje knjige koje morate pročitati. Vi sami oblikujete svoj um po svojoj mjeri, svojim sredstvima.