Komad papirusa veličine 10 sa 6 inča je, kako vjeruju istraživači, dio prve knjige na svijetu. I, poput mnogih tomova koji ispunjavaju kancelarije, biblioteke i domove, imao je mnogo života.

Fragment papirusa, koji je iskopan zajedno sa stotinama drugih komada papirusa na lokalitetu El Hibeh 1902. godine, počeo je kao uvezani dokument koji datira iz 260. godine p.n.e. koji je zabilježio porezne stope za pivo i ulje ispisane grčkim slovima crnim mastilom.

List je tada uklonjen iz poveza i poslan kao pismo prije nego što je ponovo transformisan kada je naslikan slikama, uključujući i onu koja prikazuje sina boga sa glavom Horusa, i ponovo korišten kao omot za mumiju tokom Ptolemejskog perioda (304. –30 p.n.e.).

Koristeći mikroskopsko i multispektralno snimanje, tim predvođen konzervatorkom Theresom Zammit Lupi sa Univerziteta u Grazu saznao je kako je knjiga nastala.

„Imate običan list papirusa, presavijen na dva dijela, ispisan i pretvoren u knjižicu“, kaže Zamit Lupi. “Različiti bifoliji, ili pojedinačni listovi presavijeni u sredini, bili su pričvršćeni pomoću spojnica, fleksibilnog materijala koji se koristio za spajanje dviju stvari, slično modernom povezivaču u obliku prstena.”

Prisutnost rupa kroz koje mogu da prolaze kvačice, od kojih u par njih još uvijek ima ostatka konca, i simetričan prenos mastila preko preciznog pregiba u sredini, potvrdili su da je bifolio nekada bio uvezan u drevni rukopis.

“Računovođa je sigurno odvojio bifolio od knjige, presavio i zapečatio pismo, a zatim ga proslijedio povjeriocu ili dužniku,” kaže Zammit Lupi.

Ovo otkriće pomjera vijekovima unazad porijeklo uvezivanja knjiga.

„Najstarija knjiga koja je ranije poznata bila je iz prvog ili drugog vijeka nove ere, tako da je prethodila bilo čemu i do 400 godina“, kaže Zamit Lupi.

“Knjiga bi mogla biti pokazatelj kako su se transakcije dešavale, kako su ljudi živjeli, pisali i prenosili informacije jedni drugima. Što je najvažnije, naučili smo da je struktura knjige, za razliku od svitka, postojala mnogo prije nego što smo mislili.”

Izvor: archaeology.org