Srpski akcijski triler “Južni vetar” dosad je pogledalo više od pola miliona ljudi. Taj broj će sigurno rasti jer je prikazivanje počelo i u Kanadi i SAD-u.

Šta gledaoci mogu da vide? Mogu da vide kvalitetno odrađen film koji izgleda svjetski a po svojoj tematici je više nego balkanski. Tematikom će vas podsjetiti na kultni srpski film “Rane”, ali produkcijski je to pravi blokbaster. U vrtlogu psovki, pucnjave i brze vožnje na ekranu će iskrsnuti i poneki iskren osmjeh i zagrljaj pa ćete pomisliti da ni u kriminalnom svijetu nije sve tako crno. Ono bez čega srpski film ne može je humor koji se, shodno tome, našao i u ovom filmu.

Radnja filma se vrti oko glavnog lika, Petra Maraša, koga igra Miloš Biković. Petar je dio automobilske mafije, i najbolji je u svom poslu. Greškom krade automobil pogrešnog čovjeka i od tog trenutka sve kreće nizbrdo. Nakon toga se i gledaocima otkriva kako funkcioniše beogradsko podzemlje.

Ništa nije crno i bijelo

Od krađe automobila, preko dilovanja droge do državne uloge u tome. Šta se to sve dešava na beogradskim asfaltima? I ne samo tamo, nego i na putevima koji vode na jug Balkana. Taj put je posut bijelim prahom i automobili koji idu njime su manje bitni. Ali ukoliko se ispriječe na tom putu, moraju da plate posebno skupu putarinu.

U tom slučaju borba loših i onih najgorih je nemilosrdna i ne mari za čovjeka. Ono što je najbitnije je trgovina. Posao ne smije da stane jer iznad svakog bossa stoji neki veći kojem se to neće svidjeti.

Film “Južni vetar” pokazuje realnu sliku svijeta u kome ništa nije ni crno ni bijelo. S jedne strane imamo klasičan primjer kriminalca koji bi prodao i rođenu majku i kuma (što i čini), dok sa druge strane imamo ljude koji nisu u harmoniji sa zakonom, ali nisu ubice i ne izdaju svoje ljude. Za njih je porodica na prvom mjestu. Ali, i ta porodica je u rasulu. Otac pijanac, stariji sin kriminalac, mlađi sin vjerovatno na istom putu i majka koja ćuti i trpi.

Uprkos lokalnom karakteru priča je univerzalna, no ne i ohrabrujuća jer pokazuje da se nismo mnogo odmakli od zloglasnih devedesetih godina. Ipak, to je realnost koje moramo biti svjesni.