Iako je podnaslov ovog romana “ratni roman” u njemu nema bitaka, smrti i borbe za prevlast, ali je rat neminovno kulisa za sve aktere i događaje unutar njega. Akteri ove priče su ljudi koji su dobrovoljni ili prinudni emigranti, i svi su se skupili na jednom kultnom mjestu: hotelu Palasio u mondenskom ljetovalištu Estoril, nedaleko od Lisabona.
Vrijeme je Drugog svjetskog rata i svim Jevrejima je potrebno utočište, a među njima je i Gavrijel Frenklin, desetogodišnji dječak sa kojim i počinje ova priča. Gabi u hotel Palasio dolazi sam. Igrom sudbine, prilikom bijega iz Antverpena, rastao se sa roditeljima koji su mu ostavili novac i naređenje da ih čeka upravo u Estorilu.
Gabi je tršavi plavi dječak britkog uma, koji će u godinama koje je proveo u hotelu Palasio, upoznati mnoge emigrante, a sa nekima se i sprijateljiti. Gabijevi prijatelji će postati i bivši rumunski kralji, i srpski špijun, i francuski pilot i najbolji šahista svih vremena.
Dejan Tiago Stanković nas u ovom romanu upoznaje sa ljudima i događajima koji su bili inspiracija za danas kultne romane i filmove. U “Estorilu” ćemo upoznati Duška Popova, srpskog dvostrukog špijuna koji je bio poznat po svom rastrošnom životu i ljubavnim avanturama. Upravo će ovaj špijun biti inspiracija za najpoznatijeg specijalnog agenta na svijetu – Džejmsa Bonda.
Saznajemo i kako je nastalo jedno od najvoljenijih književnih djela svih vremena, “Mali princ” Antoana de Sent Egziperija. Gosti hotela, koji je ustvari i pravi protagonista ovog romana, su i naši veliki pjesnici, Jovan Dučić i Miloš Crnjanski sa suprugom Vidom. Dobijamo uvid u to kako su kao diplomate ostavljeni na cjedilu jer je njihova kraljevina, u čijoj službi su bili, odjednom prestala da postoji. U kultnom hotelu će umrijeti i svjetski šahovski prvak, Aleksandar Aljehin.
Mnoštvo istorijskih ličnosti u ovom romanu ga svakako čini zanimljivim za čitanje, ali ono što je mnogo važnije od zanimljivih činjenica je način na koji je prikazano dejstvo rata na ljude. U ratu su svi isti: i kralj i pjesnik, i bogati dječak, i siromašni vratar u hotelu. Iako nisu direktno izloženi vatri, nisu zarobljeni od strane neprijatelja i nalaze se na neutralnoj teritoriji, strah ih prati u stopu. I ne samo strah, tu su i iščekivanje, beznađe, bezizlaznost. Ono što je specifično je da se ovdje prijateljstva sklapaju lako. Svi su već umorni od svoje samoće i melanholije i lako se otvaraju čak i neznancima – iako su svjesni da neznanac može biti neprijatelj ili špijun. Jednostavno, čovjekova potreba za drugim čovjekom prevlađuje njegov strah od neprijatelja.
“Estoril” je štivo za sve znatiželjne koji vole da zavire iza kulisa događaja. Zanimljiva je činjenica da je roman ušao u lektiru u Portugalu kao djelo od nacionalnog značaja. Roman je izdala Laguna 2022. godine i to je njegovo treće izdanje.
Više književnih preporuka pronađite ovdje.