Haruki Murakami, osim što je izuzetno popularan pisac u rodnom Japanu, jako je čitan i voljen i u svijetu. Njegov roman “Norveška šuma” je svjetski bestseler, i njegovo najpoznatije djelo, čija popularnost ne jenjava ni danas, 34 godine od objavljivanja.

Zašto je ovo toliko toliko popularan i voljen roman? Roman prati priču studenta po imenu Toru Vatanabe, koji studira dramaturgiju, voli da čita američku književnost, vodi raskalašan seksualni život i zaljubljen je (a možda i nije) u dvije djevojke istovremeno.

Djevojke sa kojima Toru ima nedefinisane odnose su sušta suprotnost jedan drugoj. Naoko je lijepa, tiha i depresivna bivša djevojka Toruovog najboljeg druga, koji je izvršio samoubistvo u sedamnaestoj godini života. Midori je smjela, divlja, zaljubljena u Torua, i voli porno filmove, i opsjednuta je pričom o seksu.

Toruov prijatelj sa fakulteta, Nagasava, iako u ozbiljnoj vezi, živi život Kazanove, u koji uvlači i Torua. Iskradaju se iz studentskog doma da bi pokupili djevojke za jednu noć. Nagasavina djevojka, nakon raskida sa njim, i udaje za drugog čovjeka, na kraju ipak izvršava samoubistvo.

Šta sve ne valja u ovom romanu?

Murakami tek onako usput spominje da se radi o Tokiju, 60-ih godina kada tamošnji nezadovoljni studenti organizuju proteste, kao i mnogi širom svijeta. Ta pozadina ipak ne znači ništa za likove, osim što doprinosi turobnosti cjelokupne atmosfere.

U romanu se dešavaju četiri samoubistva i sama ta činjenica odaje utisak teške priče, ali ona ipak ne dotiče čitaoca na emotivnom nivou. Sve je poprilično obezvrijeđeno i stiče se utisak da nema ništa neobično u tome.

Pored toga, priča o mentalnim poremećajima i liječenju u komunama je poprilično površna. Saznajemo da se Naoko liječi u jednoj sličnoj ustanovi, da tu upoznaje Reiko s kojom se sprijatelji, i koja takođe ima sumornu priču. Kad je u pitanju Naoko, ne saznajemo ništa o njenom realnom psihičkom i emotivnom stanju. Ona ostaje enigma. Duh koji se prošetao kroz roman.

Toru, iako se sve vrijeme trudi da bude iskren prema svima, ne uspijeva da ostavi takav utisak na čitaoca. Njegovi postupci u stvari izgledaju poprilično licemjerni. Posljednji susret sa Reiko, nakon Naokine smrti, baca negativno svjetlo na njihov odnos prema Naoko, ali i na njihove ličnosti.

Murakami kao da nije znao sudbinu svojih junaka unaprijed, i nije imao za njih plan. On ih baca iz situaciju u situaciju potpuno nepromišljeno, ostavljajući čitaoca sa pitanjem: čemu sad ovo?

Previše pisanja o seksu i seksualnosti bez određenog cilja, spominjanje društvenih promjena kao pozadine samo da bi se radnja smjestila u neki vremenski kontekst, i doticanje mentalnog zdravlja, ali na vrlo površan način. Sve se to može zamjeriti ovom romanu.

Zašto je toliko čitan? Vjerovatno iz prostog marketinškog razloga: daj čitaocu ono što ne očekuje.

Ostale recenzije knjiga pogledaj ovdje.