Univerzalni ili renesansni čovjek je termin nastao u doba renesanse (sredina 14. do kraja 16.vijeka). Latinski naziv mu je homo universalis a grčki sinonimi su mu polimat i polihistor. Svi ovi termini označavaju čovjeka koji posjeduje znanja i vještine u više različitih oblasti. Tačnije, on je u njima ekspert, a ne običan poznavalac. U vrijeme kada nastaje odrednica, obično se odnosi na ljude koji odlično vladaju filosofijom, naukom, teologijom i umjetnošću.
Arhetip univerzalnog čovjeka
Kao arhetip univerzalnog čovjeka obično se navodi Leonardo da Vinči. Genijalni Da Vinči je bio slikar, kipar, arhitekta, inovator, naučnik, matematičar i mislilac koji je živio upravo u doba renesanse i uveliko uticao na njen razvoj. Svijetu je ostavio mnoga vrijedna djela, poput Mona Lize i Tajne večere.
Bio je zaokupljen idejom o ljudskom letu, pa je ostavio i skice prvog letećeg stroja i padobrana. Izučavao je fiziologiju čovjeka i životinja. On je bio bez sumnje genije i njegov IQ je bio preko 200.
Među djelima je ostavio i poznati crtež Vitruvijanskog čovjeka. Crtež predstavlja čovjeka u dva položaja. Sa raširenim rukama i sa raširenim rukama i nogama. Oko čovjeka su opisani kružnica i kvadrat. Da Vinči je ovim crtežom htio da pokaže idealne čovjekove proporcije.
![](https://litteramagazin.com/wp-content/uploads/2018/12/vitruvijanski-covjek-min-218x300.jpg)
Ako univerzalnom čovjeku pridodamo idealne proporcije Vitruvijanskog čovjeka da li se dobije idealan čovjek? I da li on postoji?
Univerzalni čovjek kroz istoriju
Osamnaesti vijek su obilježili univerzalni ljudi poput Mihaila Vasiljeviča Lomonosova i Ruđera Boškovića. Lomonosov je bio fizičar, hemičar, pjesnik, filolog i istoričar. Nije ni čudo što se danas najveći državni ruski univerzitet zove upravo po njemu.
Ruđer Bošković je poznati Dubrovčanin koji se bavio filosofijom, astronomijom, matematikom, fizikom i pjesništvom. Period romantizma (kraj 18. početak 19.vijeka) donosi novog genija, Johana Volfganga fon Getea. Gete je bio pjesnik, naučnik, političar i filozof i jedan od najvećih genija Evrope.
Svi navedeni naučnici su svakako posjedovali posebne talente i posebnu inteligenciju. Svojim radom i učenjem su nastojali da doprinesu razvoju civilizacije i u tome uspjeli. Ako pratimo istoriju dalje prema sadašnjosti primjetićemo da je ovakvih ljudi sve manje. Da li su ljudi prestali da se trude?
![univerzalni čovjek](https://litteramagazin.com/wp-content/uploads/2018/12/homo-universalis-min.jpg)
Današnji ideal
Zašto danas nemamo univerzalnih ljudi? Zašto danas više ne težimo idealnom. Sveto Pismo nam je ostavilo putokaz: “Budite savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.” Ovo je naravno nemoguće, ali zar ne bi trebalo da se trudimo u tom pravcu?
Danas uglavnom težimo fizičkom savršenstvu. Težimo Vitruvijanskom čovjeku. Znanje i vještine su nam sekundarne. Nisu na cijeni. Današnji čovjek gleda u jednom pravcu. A zar svestranost ne znači više pogleda na stvari, i samim tim više tolerancije koje itekako nedostaje današnjem svijetu?
Danas nemamo univerzalnih ljudi, a skoro da se ne sjećamo ni onih koji su to bili u prošlosti. Nemamo ni novi ideal. Težimo savršenom životu, ali ne i savršenom Ja.
Da li će ih biti u budućnosti?
Ako se oslonimo na tok istorije onda se možda možemo nadati boljem. Nakon “mračnog srednjeg vijeka” je došla renesansa i donijela novi ideal čovjeka. Možda i naše vrijeme očekuje renesansa i novi ideal koji će obuhvatiti trenutno marginalizovane vrline.