Posljednja dva mjeseca su bila izuzetno teška, i to za cijelu planetu, bez izuzetka. Vjerovatno je pandemija korona virusa prva sveobuhvatna globalna nesreća.

Ali, koliko god da nekome sada grozno zvuči, citiraćemo Duška Radovića: “Dobro je svako zlo koje nas spaja i loše je svako dobro koje nas razdvaja.”

Ova pandemija nas je spojila, usporila je planetu nakratko, zaustavila tok našeg prebrzog života i dala nam više vremena za bliske ljude, hobije, i sve ono što nas čini sretnima, a što smo zanemarivali opterećeni silnim obavezama.

Pa šta nas je to naučila ova prinudna samoizolacija?

1. Socijalna distanca može biti i dobra

Distancirati se na neko vrijeme od ljudi s kojima smo se skoro svakodnevno sretali (našom voljom ili silom prilika) zna biti i korisno. Dobili smo vrijeme da razmislimo o odnosima s nekim ljudima. Ko nam je zaista potreban i drag, a ko je tu samo iz navike. S kim ispijamo kafe da ne bismo ispali nepristojni, a pritom znamo da gubimo vrijeme.

Neki su sigurno otkrili da nije tako loše ni strašno biti sam, i napokon su počeli uživati u svojoj samoći. Pronašli su hobi, počeli da čitaju, da pohađaju online kurseve, češće komuniciraju sa dragim ljudima koji žive daleko.

2. Raditi se može i od kuće

Dosad se smatralo da raditi od kuće mogu samo programeri i ostali IT stručnjaci, prevodioci, pisci… Pandemija nam je pokazala da u današnje vrijeme modernih tehnologija skoro svi možemo raditi od kuće. Dovoljan je android uređaj, računar, i dobra internet veza.

Mnogi ljudi su otkrili da im rad od kuće više odgovara jer ih manje ljudi ometa tokom rada i mogu da se izoluju i udobno smjeste u svojoj kući.

Naravno, ovo ne vrijedi za sve radnike, ali svakako vrijedi za veliku većinu.

3. Ljepše je živjeti van grada

Oni koji su u ovoj izolaciji imali dvorište u koje su mogli da izađu i osunčaju se, svakako su privilegovani u odnosu na one koji žive u gradu i čiji izlazak iz kuće je bio uslovljen strahom od zaraze ili policijskim časom.

Ako živite na selu proljeće je vrijeme velikih radova, a rad je najbolji način na skrenete misli sa negativnih vijesti i katastrofalnih predviđanja. Neki ljudi na selu nisu ni primijetili da vlada nekakva zaraza i sve vrijeme su živjeli normalnim životom.

4. Čovjek je najveća štetočina

Svi smo svjedoci vijesti o tome kako su se u venecijanske vode vratili delfini, labudovi, i kako je voda sada mnogo čišća otkako je stanovništvo Italije u tzv. lockdown-u.

Otkako se čovjek povukao u svoje skrovište, priroda se obnavlja. U zoološkom vrtu pande se pare prvi put nakon 10 godina, upravo zbog toga što nema posjetilaca!

Priroda se trenutno odmara od nas ljudi, i možda bismo joj trebali svake godine dati po jedan mjesec odmora da se regeneriše, umjesto što jednom godišnje ugasimo svjetlo na sat vremena i mislimo kako smo spasili planetu.

5. Možemo bez šopinga

Koliko ste novca uštedili u ova dva mjeseca samo zato što su šoping centri bili zatvoreni, a trgovine prehrambene robe radile skraćeno?

Svima je jasno da smo potrošačko društvo i da često trošimo na nepotrebne stvari. U vrijeme pandemije smo shvatili da nam u suštini treba samo hljeb i toalet papir! (da, malo pretjerujemo, ali znate na šta mislimo).

Umjesto da šetamo po parkovima i izletištima – mi smo šetali po šoping centrima, što svakako nije moglo proći besplatno. Uz to, ljudi koji nedjeljom treba da se odmaraju i provode vrijeme sa svojom porodicom, dežuraju u trgovinama, jer mi od dosade ne znamo kud bismo osim u šoping centar.

6. Sasvim je u redu tražiti psihološku pomoć

Brdoviti Balkan još uvijek ima srednjovjekovne poglede na određene stvari, pa tako i na ljude koji traže pomoć psihologa, psihoterapeuta, psihijatra.

Posljednjih par mjeseci je posijano više straha nego u posljednjih nekoliko godina. Poslali su nas u izolaciju, bombardovali strašnim informacijama, crnim predviđanjima, teorijama zavjere, a opet nam ostavili strašan osjećaj neizvjesnosti. Da ne spominjemo ljude koji su izgubili nekog ili ostali bez posla.

Na društvenim mrežama su se javili mnogi stručnjaci koji su besplatno ponudili psihološku pomoć svima kojima je potrebna. Isto tako su i države uključile posebne telefonske linije za besplatnu pomoć.

Valjda smo sad svi shvatili da svaki čovjek može doći u situaciju u kojoj mu je potrebna pomoć psihoterapeuta i da psihoterapeute i psihijatre ne posjećuju samo “ludaci”?

7. Da budemo strpljivi i zahvalni

Pandemija Kovida 19 nas je naučila da je svakoj teškoj situaciji čovjek sklon očajanju, samo mudar čovjek u takvoj situaciji nastoji da nešto i nauči. A obično nauči da bude zahvalan na onome što već ima i počne više to da cijeni.

Pandemija nas je naučila šta je u stvari najvažnije: A to je zdravlje! Naučila nas je da budemo strpljivi, disciplinovani i da čuvamo svoje i zdravlje bližnjih.