Nedavno, u finalnoj emisiji Slagalice, učesnici nisu znali ko je Nemanja Radulović. To nas je navelo na razmišljanje o tome koliko se pažnje posvećuje umjetnicima van matične zemlje. Zašto za Nemanju ne zna njegov narod? Zašto se o njemu ne piše i ne priča dovoljno u medijima?

Oduvijek je poznato da ozbiljna muzika, prije svega klasična, ne uživa pretjerano interesovanje na ovim prostorima. Ali neko ko je svjetski poznat svakako zaslužuje više pažnje u svojoj rodnoj zemlji.

Čudo od djeteta

Nemanja Radulović je rođen 1985. godine u Nišu. Roditelji su ga upisali u muzičku školu kada je imao šest godina. U školi su otkrili da posjeduje apsolutni sluh i da bi najbolji instrument za njega bio violina. Ubrzo je dobio prvu violinu, kupljenu na čekove. Kada ju je uzeo u ruke, poljubio ju je. Od tada traje ljubav prema ovom instrumentu i muzici uopšte.

Znajući da je Niš premalo mjesto za takav talenat, roditelji odlučuju da prodaju stan i presele se u Beograd, gdje će Nemanja dobiti bolje muzičko obrazovanje. Majka Ljiljana je bila ljekar u Nišu, ali se bez žaljenja odrekla karijere. Značaj porodice je u njegovom slučaju bio nemjerljiv. Nakon školovanja u Beogradu, sljedeći korak je Pariz.

Školovanje u Parizu

Petočlana porodica se pakuje u pet kofera i kreće put Pariza. Tamo se Nemanja upisuje na Pariski muzički konzervatorijum sa svojih četrnaest godina. Najmlađi student ikada, na konzervatorijumu koji godišnje prima svega desetak studenata. Pritom, Nemanja tada ne govori francuski jezik. Sa šesnaest godina je završio konzervatorijum.

Pariski dani porodice Radulović nisu bili nimalo laki. Nemanjine sestre, koje su svirale violončelo, odrekle su se muzike jer su morale da rade. Porodica Nemanjinog profesora Fontanaroze je bila veliki prijatelj Radulovićima, i njegov veliki mecena. Kada govori o njima, Nemanja govori s mnogo ljubavi kao o svojoj drugoj porodici. Kasnije će i sami Radulovići postati zaštitnici mladih umjetnika koji se školuju u Parizu.

Iako veoma uspješan student pariskog konzervatorijuma, Nemanja je svirao i u pariskom metrou. I kako kaže, zarađivao dobro. To mu je pomoglo da stupi u kontakt sa pravom publikom.

Danas je Nemanja Radulović najuspješniji srpski violinista u svijetu, a da bi to postigao, podnesene su mnoge žrtve. Nigdje se ne vidi tako veliki uticaj porodice i ljubavi među bliskim ljudima kao na njegovom primjeru. Porodicu Radulović su, nažalost, potresle i velike tragedije. Prije par godina, Nemanja je izgubio sestru, a potom i majku.

Svjetski uspjeh

On je definitivno veliki umjetnik, ali i veliki čovjek. Uvijek sa osmijehom, skroman, kulturan. A zvijezda svjetskog kalibra. Ekstravagantnog izgleda i jednostavne duše.

Ovaj naš violinista godišnje ima i do 120 koncerata. Njegovi nastupi se zakazuju i po dvije godine unaprijed. Dobitnik je Oskara za klasičnu muziku.

U Japanu je izuzetno popularan, čemu u prilog ide i činjenica da jedan bar u blizini Tokija nosi njegovo ime. Svirao je na violinama koje koštaju nekoliko miliona evra. Ali kako kaže, cijena nije presudna. Treba naći zajednički jezik sa instrumentom, kao i sa ljudima. Nastupao je u najpoznatijim svjetskim dvoranama, između ostalih, i u Karnegi Holu. Nekoliko godina za redom svirao je u Kolarcu u Beogradu. Kao i u svom rodnom Nišu. Karte su uvijek rasprodane u rekordnom roku.

Nemanja se trudi da klasičnu muziku približi svim generacijama, a snimio je i nekoliko spotova u Beogradu u svrhu promocije svoje zemlje. Često na koncertima svira i srpsko kolo i pjesme poput “Zajdi, zajdi”. Kaže da ni stranci ne ostaju ravnodušni na ove izvedbe. Ako niste ljubitelj klasične muzike poslušajte bar ovu neobičnu, a fenomenalnu izvedbu pjesme Gimme, Gimme, Gimme grupe Abba:

Nemanjina harizma i muzika će zasigurno ostaviti utisak na vas. Pritom, ukoliko poznajete njegovu životnu priču i priču njegove porodice morate osjetiti potrebu za dubokim naklonom.

Trebalo bi više da cijenimo ljude koji nas promovišu u svijetu svojom umjetnošću. Da naučimo i mi da ih pratimo i odajemo im počast, pa makar i nekim barovima s njihovim imenom.