Roman “Mladoženja i mlada” je djelo mlade ruske književnice Alise Ganijeve koji je privukao pažnju čitalaca i kritike. Osvojio je nekoliko nagrada, među kojima “Ruski Buker” i “Velika knjiga”. Iako poprilično mlada, Ganijeva je već zauzela svoje mjesto među uglednim ruskim književnicima, a njeno pripovijedanje porede sa, ni manje ni više, nego onim velikog Čehova.

“Mladoženja i mlada” su dvoje Dagestanaca, Patja i Marat, koji su prešli dvadeset petu godinu života a još uvijek nisu stali na ludi kamen, što već uveliko brine njihove porodice, prije svega majke.

Maratovi roditelji su već rezervisali svadbenu salu, iako još uvijek nemaju mladu (ali postoji spisak potencijalnih), dok je Patja pod pritiskom okoline jer i mlađe od nje imaju već po troje djece.

Ništa od ovoga ne bi bilo čudno da ne pričamo o 21.vijeku i akterima koji su obrazovani i savremeni mladi ljudi.

Sudar modernog i tradicionalnog je u ovom romanu doveden do komedije koja se ponekad pretvara u grotesku.

Ne, tradicionalno u ovom romanu nije zaostalo, ono je zrnce ostataka brige o porodici i njenom značaju. Ono podstiče na divljenje jednom narodu koji je uspio u moderno doba da sačuva bar dio običaja i morala.

Iako majke žele najbolje i gurkaju svoju djecu u ruke “dobrih prilika”, one će se povući kada na scenu stupi ljubav.

Iako su i Patja i Marat dovoljno obrazovani i moderni da svoj rodni Kavkaz posmatraju kritičkim okom, oni mu se pokoravaju.

Taj čudni Kavkaz je prepun priča o borbi između vjerskih fanatika, pobornika i protivnika mjesnog mafijaša, pokrivenih i otkrivenih žena. Razne priče na ivici mita i tračevi se šire rodnim mjestom glavnih likova, i oni ne ostaju izvan njih, ma koliko se trudili.

Ova sredina je nesumnjivo njihovo prirodno stanište kome pripadaju po rođenju. Ali, iako među stanovnicima Dagestana i dalje vlada “filosofija palanke“, oni nisu u stanju da se potpuno odupru modernim tokovima, jer tamo vani je 21.vijek.

Ako bismo kritički sagledali Balkan, vidjeli bismo da se ne razlikuje mnogo od Dagestana Alise Ganijeve. I naši ruralni predjeli kriju majke poput Patjine i Maratove. I naša sela i varoši imaju svog Halilbeka, i za naše porodice je Timur dobra prilika kao zet.

Ovaj roman je beskrajno zabavno štivo koje nas svojom pitkošću uvlači duboko u preispitivanje sopstvenog naslijeđa, ličnog i kolektivnog. Sukobljava tradicionalno i moderno tako da se čini da ne moramo da biramo. Simbioza može da postoji. Možda će se povremeno pretvoriti u komediju, ali može se dovesti u balans.