Jedan od najvećih intelektualaca 20.vijeka, Umberto Eko, posjedovao je impresivnu kućnu biblioteku. Ovaj pisac, semiolog, filozof i estetičar je bio pasionirani bibliofil. Sakupio je 35.000 knjiga od kojih su oko 1200 antikvarni primjerci od ogromnog kulturnog značaja. Pored toga su i knjige na različitim svjetskim jezicima, rijetke knjige i arhivski materijal.

Eko u svom dnevniku piše kako je neizbježno dobijao pitanja ljudi koji ga posjete, da li ih je pročitao sve. Prvo je smatrao da takva pitanja postavljaju ljudi ne baš bliski knjizi. A zatim zaključio da ima među njima i neospornih korisnika istih.

Dugo je smišljao ispravan odgovor na ovo pitanje. “Nisam pročitao nijednu, zašto bih ih inače držao ovdje?” Zaključivši da ovaj odgovor povlači za sobom drugo pitanje: ” A gdje držite one koje ste pročitali?”, morao je da smisli bolji odgovor. Onda bi se poslužio odgovorom: “Mnogo više od ovoga, mnogo više.” Da ne bi tako šokirao sagovornike koristio je i treći odgovor: ” Ovo su samo one knjige koje treba da pročitam do idućeg mjeseca, ostale držim na univerzitetu.”

Borba za biblioteku

Nakon Ekove smrti, u februaru 2016., potegnuto je pitanje sudbine biblioteke. Ekovi nasljednici, sin i kćerka, su odlučili da biblioteka treba da ostane u Italiji. Prvi dio kolekcije knjiga i arhiva je porodica odlučila donirati biblioteci grada Milana, gdje se i nalazi Ekov stan sa knjigama, ili Univerzitetu u Bolonji, gdje je Eko godinama radio kao predavač.

Drugi dio biblioteke sa vrijednim antikvarnim djelima porodica želi da proda. Država je ponudila 2 miliona evra za ovu kolekciju, što je razumna cijena s obzirom na njenu vrijednost. Porodica još uvijek nije prihvatila ovaj prijedlog iako je ponuđena cijena ona koju su tražili. Za to vrijeme, u Bolonji se skupljaju donacije da bi se mogla otkupiti ova biblioteka. Porodica je ipak odlučila da na neko vrijeme stopira sve ponude da bi pronašla najbolje rješenje.

Kome će pripasti Ekova zaostavština u knjigama, ostaje zasad nepoznato.